Kako su naše kolegice postale tete pričalice?
Naš volonterski put je započeo u uredu kada su tri volonterke Udruge došle održati edukaciju o tome kako ispravno interpretativno čitati priče i kako ostaviti najbolji dojam i iskustvo djeci koja će ih slušati prije spavanja.
Nakon radionice počeli su volonterski dani, kada su naše kolegice krenule u bolnice kuckati na vrata i nuditi svoje priče za laku noć. Teško je prenijeti sve njihove osjećaje i dojmove, zato u nastavku ostavljamo komentare Mirzele, Anđele, Ivane, Željke, Marcele i Michaele koji bi mogli potaknuti i druge da se okušaju u ovom, zaista lijepom načinu volontiranja.
"Iskreno bilo me baš strah kako ću ja to, hoće li me djeca prihvatiti, jednostavno milijun pitanja u glavi. Mentorica Karla me ohrabrivala i govorila da nema razloga za tremu. Prvo smo bili kod jedne sramežljive djevojčice Ive, tek je potiho pričala s nama i pristala na jednu priču. Mentorica Karla je prva čitala „Zašto ne volim bajke“, a nakon toga sam ja probila led i čitala joj „Priče za mlade buntovnice“. Slušala nas je i bilo je baš dobro, a tek nakon što sam pročitala priču počela sam disati i poslije je bilo lakše ići u druge sobe. Ovo je bilo jedno jako pozitivno i predivno iskustvo, kada sam izašla van srce mi je bilo ispunjeno, točno sam osjetila da imam na licu osmijeh od uha do uha i da se ne mogu prestati smijati, bila sam baš pod dojmom te dječice i njihove sreće koju su nam pokazali. Od svakodnevnih obaveza zaboravimo brzo da je za sreću potrebno jako malo." - Mirzela Hotilovac Ćatić
"Došla sam pred bolnicu i nisam imala pojma što me čeka. Dječica su jako slatka, neka manje, neka više zainteresirana za priče, ali sve u svemu baš me je napunilo nekom prekrasnom energijom. Moram priznat da mi je tih sat vremena proletjelo i da sam mogla, sigurno bih ostala duže." - Anđela Tokić
"Bilo nam je divno. Sva djeca su bila pristojna i mentorica nam je dopustila da čitamo kad smo spremni. Prekrasno je bilo vidjeti osmijeh na njihovim licima nakon priča." - Ivana Spahija
"Na jednu večer sam bila teta pričalica. Stvarno jedno prekrasno iskustvo, nakon napornog dana baš mi je to trebalo, dječja iskrenost i otvorenost. Na početku sam imala malu tremu, ali brzo je nestala čim sam počela čitati (i vidjela da me stvarno slušaju)." - Željka Mikulec
"Izašla sam punog srca. Zaista prekrasno iskustvo, toliko ljubavi i veselja koje ta djeca imaju, teško je naći igdje drugdje. Izdvojiti sat vremena najmanje je što bilo tko od nas može učiniti, a vratit će mu se stostruko! Svaka preporuka, uz smiješak na licu djece, ni meni moj osmijeh nije silazio s lica." - Marcela Stürmer
"Nakon svakodnevnih briga i problema s kojima se suočavamo, volontiranje poput ovog koje uključuje djecu svakome će izmamiti osmijeh. Mislim da na ovaj način svatko može dodatno ispuniti dan i osjećati se korisno. Za mene je ovo bilo odlično iskustvo koje ću sigurno ponoviti, a Tete pričalice s kojima smo surađivale su učinile sve da se što bolje osjećamo i uživamo u volontiranju." - Michaela Oberman