Mazars Tax Newsletter, listopad 2020.

Uputa o podnošenju informacija o prekograničnim poreznim aranžmanima (DAC6)

Kako bi se osigurala učinkovita provedba Zakona o administrativnoj suradnji u području poreza (u nastavku „Zakon“), Porezna uprava izdala je Uputu o podnošenju informacija o prekograničnim poreznim aranžmanima sa detaljnijim objašnjenjima zakonskih odredbi i praktičnim primjerima.

1. Prekogranični aranžman

Aranžman podrazumijeva transakciju, radnju, aktivnost, shemu, plan ili prijedlog kao i sporazum, dogovor, razumijevanje, obećanje ili preuzetu obvezu, koja je izvršena ili namijenjena izvršenju. Nadalje, aranžman će se smatrati prekograničnim ako primjerice sudionici u aranžmanu nisu svi rezidenti u porezne svrhe u istoj jurisdikciji ili kada su jedan ili više sudionika u aranžmanu istodobno rezidenti u porezne svrhe u više od jedne jurisdikcije.

Međutim, aranžmani također moraju sadržavati barem jedno obilježje koje ukazuje na potencijalni rizik od izbjegavanja plaćanja poreza.

2. Obveznici podnošenja izvješća o prekograničnim aranžmanima

Generalno, posrednici su obveznici podnošenja izvješća o prekograničnim aranžmanima.

2.1. Posrednik

Porezna uprava u Uputi pojašnjava kako zakonska definicija obuhvaća dvije vrste posrednika:

1)     Organizatore - osobe koje osmišljavaju, stavljaju na tržište ili organiziraju prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje ili takav aranžman stavljaju na raspolaganje s ciljem njegove provedbe ili upravljaju njegovom provedbom;

2)     Savjetnike - osobe koje pružaju pomoć, potporu ili savjet u pogledu osmišljavanja, stavljanja na tržište, organiziranja, stavljanja na raspolaganje s ciljem provedbe, ili upravljanja provedbom prekograničnog aranžmana o kojem se izvješćuje.

Obveza izvješćivanja organizatora i savjetnika je u osnovi jednaka. Bitna razlika je u tome da savjetnik može dokazati da nije posrednik ako nije znao ili se u razumnoj mjeri nije moglo očekivati da zna da je bio uključen u prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje.

Dodatno, Porezna uprava navodi kako definicija posrednika ne uključuje kao savjetnika osobu koja naknadno dobije saznanje o aranžmanu. Kao primjer su navedeni revizori koji tek tijekom provođenja postupka revizije financijskih izvještaja otkriju transakciju koja ulazi u kategoriju prekograničnih aranžmanu o kojima se izvješćuje. Nadalje, to su i savjetnici koji pripremaju studije o transfernim cijenama za ranija porezna razdoblja (kada se njihov angažman isključivo odnosi na prikupljanje povijesnih podataka o transakcijama nakon što su iste implementirane i provedene) koji neće imati obvezu izvještavanja jer nisu bili uključeni u fazu planiranja i implementacije.

Obveza izvješćivanja kada postoji više posrednika ili više relevantnih poreznih obveznika

Ako postoji više posrednika koji sudjeluju u aranžmanu, svi su obvezni izvještavati (obvezu podnošenja ima prvenstveno relevantni posrednik koji je dogovorio prekogranični aranžman s poreznim obveznikom). Posrednik se može izuzeti od obveze izvještavanja samo ako ima dokaz da je iste informacije već podnio drugi posrednik.

Posrednik koji je izvršio prijavu prekograničnog aranžmana Poreznoj upravi dostavit će svim posrednicima i relevantnim poreznim obveznicima broj prekograničnog aranžmana dodijeljen od strane Porezne uprave koji služi kao dokaz. Osim broja potrebno je imati i dokaz da su informacije već predane Poreznoj upravi ili nadležnom tijelu druge članice, koji je posrednik dužan čuvati u evidencijama. Posrednik će se osloboditi obveze podnošenja izvješća ako dostavi dodijeljeni broj prekograničnog aranžmana Poreznoj upravi kroz sustav ePorezna.

Iznimno, posrednici nemaju obvezu izvještavanja ako se pozovu na profesionalnu tajnu (vrijedi za odvjetnike i ovlaštene porezne savjetnike). U tom slučaju odvjetnici i ovlašteni porezni savjetnici su obvezni u roku od 3 dana obavijestiti druge posrednike tj. relevantne porezne obveznike.

2.2. Relevantni porezni obveznici

Relevantni porezni obveznik je obveznik izvješćivanja umjesto posrednika u tri slučaja:

• Posrednik ima pravo na izuzeće zbog profesionalne tajne;
• Posrednika nema (porezni obveznik je samostalno osmislio porezni aranžman); ili
• Posrednik je izvan Europske Unije.

3. Informacije koje se razmjenjuju

Porezna uprava dostavlja nadležnim tijelima drugih država članica sljedeće informacije:

1. Informacije o posrednicima i relevantnim poreznim obveznicima te po potrebi osobama koje su povezana poduzeća relevantnog poreznog obveznika;
2. Pojedinosti o obilježjima;
3. Sažetak sadržaja prekograničnog aranžmana o kojem se izvješćuje;
4. Datum poduzimanja prvog koraka;
5. Pojedinosti o propisima koji uređuju prekogranični aranžman;
6. Vrijednost prekograničnog aranžmana o kojem se izvješćuje;
7. Podatke o državi relevantnog poreznog obveznika ili više njih i svim drugim državama članicama na koje bi prekogranični aranžman mogao utjecati;
8. Podatke o svim drugim osobama u državi članici na koje bi prekogranični aranžman mogao utjecati*

*Izraz „osobe na koje bi prekogranični aranžman mogao utjecati“ podrazumijeva osobe ne koje bi aranžman mogao financijski utjecati (porezni učinak), a ne osobe koje bi aranžman mogao utjecati na neki općenitiji način.

4. Rokovi i vrste izvješćivanja

Nastanak obveze izvješćivanja

Posrednici (iznimno porezni obveznici) morat će izvijestiti o prekograničnom aranžmanu Poreznoj upravi u roku od 30 dana nakon što:

• se prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje stavlja na raspolaganje radi njegove provedbe;
• je prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje spreman za provedbu;
• je napravljen prvi korak u provedbi prekograničnog aranžmana o kojem se izvještava; te
• je posrednik pružio pomoć, pomoć ili savjet (samo kada je posrednik uključen).

Dakle, samo stavljanje na raspolaganje s ciljem provedbe ili spremnost na provedbu je dovoljan razlog za izvješćivanje.

U Uputi je navedeno da aranžman može biti stavljen na raspolaganje na mnogo načina, primjerice, porezni obveznik pristupi posredniku tražeći savjet ili rješenje, a posrednik učini dostupnim aranžman kao odgovor na zahtjev. Nadalje, aranžman se može učiniti dostupnim i tijekom obavljanja nekog posla za klijenta, ako posrednik prepozna potencijalnu potrebu klijenta i ponudi aranžman kao rješenje.

Osim osnovnog izvještavanja, posrednici su obvezni svaka tri mjeseca sastaviti periodično izvješće s ažuriranim informacijama o prekograničnim aranžmanima o kojima se izvješćuje (u slučaju tržišnih aranžmana), a koje su postale dostupne nakon podnošenja posljednjeg izvješća i dostaviti ga Poreznoj upravi.

Također, relevantni porezni obveznik obvezan je Poreznoj upravi podnositi informacije o upotrebi aranžmana za svaku godinu u kojoj je zaključio bilo koju transakciju koja je ili čini prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje ili je ostvario ili nastojao ostvariti poreznu pogodnost iz prekograničnog aranžmana.

Retroaktivno izvještavanje

• Aranžmani čiji je korak poduzet prije 25. lipnja 2018. godine

Ako je prvi korak bio poduzet prije 25. lipnja 2018. godine, obveza izvješćivanja ovisit će o vrsti izmjena/dopuna. Ako je nakon tog datuma došlo do značajnijih izmjena i dopuna, isti bi se mogao smatrati novim aranžmanom i podlijegati obvezi izvješćivanja, a ako je došlo samo do manjih dopuna aranžmana ili ako aranžman nije mijenjan, onda nije potrebno izvješćivati o takvom aranžmanu.

• Prijelazno razdoblje od 25. lipnja 2018. do 30. lipnja 2020. godine

Obveznici izvješćivanja o prekograničnim aranžmanima čiji je prvi korak učinjen u prijelaznom razdoblju podnose informacije do 28. veljače 2021. godine.

• Aranžmani nakon 30. lipnja 2020. godine

Nakon prijelaznog razdoblja, relevantne informacije u vezi s prekograničnim aranžmanima e moraju dostaviti Poreznoj upravi u roku od 30 dana od:

• dana nakon što je prekogranični aranžman stavljen na raspolaganje s ciljem provedbe;
• dana nakon što je prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje spreman za provedbu; ili
• trenutka kada je napravljen prvi korak u provedbi prekograničnog aranžmana, ovisno što nastupi ranije.
• dana nakon što su savjetnici, izravno ili posredstvom drugih osoba, pružili potporu, pomoć ili savjet.

Prethodno navedeni rokovi od 30 dana za dostavu informacija počinju teći 1. siječnja 2021. za aranžmane stavljene na raspolaganje, spremne za provedbu ili čiji je korak napravljen od 1. srpnja do 31. prosinca 2020. godine ili vezano za koje se posrednici pružili pomoć, potporu ili savjet u istom razdoblju.

5. Obilježja prekograničnih aranžmana o kojima se izvješćuje

U Uputi su detaljnije objašnjena obilježja koja prekogranični aranžman mora ispunjavati, a koja su podijeljena u pet kategorija i obuhvaćaju svojstva ili karakteristike koje se najčešće pronalaze u aranžmanima agresivnog poreznog planiranja.

Postojanje nekog od propisanih obilježja neće automatski značiti da postoji obveza izvještavanja o prekograničnom aranžmanu. Neka od propisanih obilježja se mogu uzeti u obzir samo ako ispunjavaju uvjet ispitivanja osnovne koristi.

Ispitivanje osnovne koristi smatra se zadovoljenim ako se može utvrditi da je ostvarivanje porezne pogodnosti osnovna korist ili jedna od osnovnih koristi za koje, uzimajući u obzir sve relevantne činjenice i okolnosti, osoba može razumno očekivati da će proizići iz aranžmana.

Sukladno Uputi, porezna pogodnost može podrazumijevati efekte na porezno oslobođenje, povrat poreza, izbjegavanje / smanjivanje obračuna poreza ili procjene poreza, odgoda plaćanja poreza / predujma poreza i izbjegavanje obveze odbitka / obračuna poreza.

U nastavku se nalazi kratki osvrt na dana objašnjenja vezano za određena obilježja razvrstana prema kategorijama.

1. Obilježje se smatra ispunjenim ako je porezna pogodnost primarna korist aranžmana:

Ø  Opća obilježja povezana s ispitivanjem osnovne koristi

Povjerljivost

Posrednik mora imati namjeru zadržati određene detalje o provedbi aranžmana od Porezne uprave, ili poreznog tijela neke druge države članice, s ciljem smanjivanja rizika od provjere ili nadzora. Također, posrednik može željeti zadržati detalje aranžmana u tajnosti prema drugim posrednicima kako bi zadržao konkurentnost na tržištu i slično.

Naknada određena ovisno o pogodnosti

Obilježje je široko postavljeno kako bi se osiguralo da sve vrste naknada i drugih financijskih dogovora uključujući kamate, nagrade i druge naknade budu obuhvaćene.

Standardizirana dokumentacija

Aranžman koji obuhvaća bitno standardiziranu dokumentaciju i/ili strukturu te je dostupan više nego jednom relevantnom poreznom obvezniku i za njegovu provedbu nije potrebna bitna prilagodba.

Ø  Posebna obilježja povezana s ispitivanjem osnovne koristi

Stjecanje poduzeća koje posluje s gubitkom

Aranžman na temelju kojeg sudionik poduzima umjetne korake radi stjecanja poduzeća koje posluje s gubitkom, prekida glavne djelatnosti tog poduzeća i upotrebu njegovih gubitaka kako bi mu smanjio porezne obveze, uključujući prijenos tih gubitaka u drugu jurisdikciju ili ubrzanu primjenu tih gubitaka.

Pretvaranje prihoda u kapital, darove ili u druge vrste prihoda

Aranžman koji ima učinak pretvaranja prihoda u kapital, darove ili u druge vrste prihoda koji se oporezuju nižom poreznom stopom ili se na njih ne plaća porez.

Kružne transakcije

Kako bi se ispunilo navedeno obilježje, prvenstveno se treba raditi o kružnoj transakciji koja za posljedicu imaju fiktivno trgovanje financijskim sredstvima.

Navedeno obilježje će se primjenjivati na sve aranžmane gdje se sredstva premještaju preko offshore jurisdikcija, neovisno o tome što imaju domaći izvor, a sve u svrhu ostvarivanja pogodnosti iz povlaštenih odredbi poreznih ugovora ili druge slične pogodnosti.

Ø  Posebna obilježja povezana s prekograničnim transakcijama

Ispitivanje osnovne koristi primjenjuje se samo na određena obilježja iz navedene kategorije i to na aranžmane koji uključuju prekogranična plaćanja između dvaju ili više povezanih društava koja se mogu odbiti od poreza:

• pri čemu je primatelj rezident u porezne svrhe u jurisdikciji, a ta jurisdikcija koja ne propisuje obvezu plaćanja poreza na dobit ili propisuje plaćanje nulte ili gotovo nulte stope poreza na dobit;
• plaćanje je u cijelosti izuzeto od poreza u jurisdikciji u kojoj je primatelj rezident u porezne svrhe ili
• plaćanje podliježe povlaštenom poreznom režimu u jurisdikciji u kojoj je primatelj rezident u porezne svrhe.

2. Obilježja za koja nije potrebno ispitivanje osnovne koristi:

Ø  Posebna obilježja povezana s prekograničnim transakcijama

Ostali aranžmani koji uključuju plaćanje između povezanih poduzeća, a koja se mogu odbiti od poreza, ne podliježu testu osnovne koristi.

Sljedeća obilježja također ne podliježu testu osnovne koristi:

• amortizacija za istu imovinu može se odbiti u više od jedne jurisdikcije;
• oslobođenje od dvostrukog oporezivanja u pogledu iste stavke prihoda ili kapitala potražuje se u više od jedne jurisdikcije; i
• aranžman predviđa mogućnost prijenosa imovine pri čemu postoji bitna razlika s obzirom na uvećanje vrijednosti imovine koje se primjenjuje u uključenim jurisdikcijama.

Ø  Posebna obilježja u vezi s automatskom razmjenom informacija i stvarnim vlasništvom

Aranžman kojim se može dovesti u pitanje obveza izvješćivanja u skladu s propisima o automatskoj razmjeni informacija o financijskim računima, ili kojima se iskorištava nepostojanje takvog zakonodavstva ili sporazuma.

Dodatno, ovo obilježje se primjenjuje na aranžman koji uključuje netransparentan lanac pravnog ili stvarnog vlasništva uz upotrebu osoba, pravnih aranžmana ili struktura.

Ø  Posebna obilježja povezana s transfernim cijenama

Jednostrano pravilo sigurne luke

Generalno, jednostrano „pravilo sigurne luke“ predstavlja okolnosti primjenjive u određenoj jurisdikciji u kojima će porezno tijelo iste jurisdikcije prihvatiti određenu „cijenu“ koju je porezni obveznik uspostavio u odnosima s povezanim osobama i proglasiti ju prihvatljivom. U tom kontekstu, prethodni sporazumi o transfernim cijenama između poreznog obveznika i Porezne uprave te povezanih osoba poreznog obveznika i poreznih tijela drugih država u kojima su povezane osobe rezidenti neće se smatrati jednostranim pravilima sigurne luke.

Nadalje, kamata između povezanih osoba koje propisuje ministar financija smatra se pravilom sigurne luke te kada se primjenjuje propisana kamatna stopa zajmovi primljeni ili odobreni od povezanih društava podliježu obvezi izvještavanja. Aranžmani koji uključuju zajmove između povezanih društava dogovorene bez korištenja kamatne stope koju propisuje ministar financija u kojem slučaju se razlika kamatne stope iskazuje kao uvećanje u prijavi poreza na dobit, ne podliježu obvezi izvješćivanja. Također, društvo koje ne primjenjuje propisanu kamatnu stopu, ali primjenjuje tržišnu kamatnu stopu (što dokazuje studijom o transfernim cijenama), nema obvezu izvještavanja.

Prijenos nematerijalne imovine čiju je vrijednost teško utvrditi

Ovo obilježje se primjenjuje samo u slučajevima prijenosa nematerijalne imovine ili prava između povezanih poduzeća.

Prekogranični prijenos funkcija i/ili rizika i/ili imovine

Aranžman koji uključuje prekogranični prijenos funkcija / rizika / imovine unutar skupine, ako predviđena godišnja dobit prije kamata i poreza (EBIT) tijekom trogodišnjeg razdoblja nakon prijenosa prenositelja iznosi manje od 50% predviđenog godišnjeg EBIT-a tog prenositelja u slučaju da prijenos nije izvršen. Prekogranični prijenos podrazumijeva prijenos između povezanih poduzeća na stalne poslovne jedinice nerezidenata.

6. Sankcije

Dodatno bismo napomenuli sankcije koje su propisane Zakonom za slučaj nepoštivanja odredbi koje se odnose na obvezu izvještavanja.

Novčanom kaznom u iznosu od 2.000 do 200.000 kuna kaznit će se obveznik izvještavanja (odnosi se na pravne osobe):

• Ako posrednik / relevantni porezni obveznik ne podnese potpuno propisano izvješće ili ga ne podnese roku;
• Ako posrednik ne podnose potpuno periodično izvješće ili ako ga ne dostavi u roku;
• Ako relevantni porezni obveznik ne podnosi informacije o aranžmanu u svakoj godini u kojoj je aranžman upotrebljavao te ako ne obavijesti o upotrebi aranžmana u roku od tri mjeseca nakon isteka godine u kojoj se aranžman upotrebljavao;
• Ako posrednik koji se pozvao na profesionalnu tajnu ne obavijesti u roku od tri dana sve druge posrednike, ili ako takvih posrednika nema, relevantnog poreznog obveznika o obvezi izvješćivanja.

Za ove prekršaje odgovorna osoba u pravnoj osobi će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 2.000 do 20.000 kuna, a fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 1.000 do 100.000 kuna.