Kako poduzeća mogu poboljšati rezultate klimatske strategije

Konačni dogovor konferencije COP28 o prelasku s fosilnih goriva, iako nije obvezujući u onoj mjeri u kojoj bi neki željeli, revolucionaran je jer snažnije usmjerava globalno gospodarstvo na put prema nultoj stopi emisija. Konkretna obećanja dana na COP28 vezana uz trostruko povećanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora i dvostruko poboljšanje energetske učinkovitosti do 2030. godine pokazuju da je politička volja dosegla prijelomnu točku.

Iz regulatorne perspektive EU-a, donošenje Direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD) i povezanih Europskih standarda za izvješćivanje o održivosti (ESRS) postavlja temelje za prelazak tvrtki na održivije poslovne modele. CSRD pruža vrijedan i prijeko potreban jedinstveni okvir izvješćivanja za europska poduzeća, dajući strukturu izvješćivanju o održivosti. Osim toga, potiče poduzeća da prilagode unutarnje strukture i odgovornosti te razviju strategije za odgovor na značajne utjecaje, rizike i prilike povezane s održivošću specifične za poslovanje.

Središnji dio izvješćivanja o ublažavanju klimatskih promjena čini objavljivanje informacija o tranzicijskom planu u sklopu Standarda E1. Cilj objavljivanja informacija o tranzicijskom planu je pružanje uvida u prošla, sadašnja i buduća nastojanja poduzeća povezana s ublažavanjem klimatskih promjena kako bi se osigurala usklađenost strategije i poslovnog modela poduzeća s prelaskom na održivo gospodarstvo i ograničavanjem globalnog zagrijavanja na 1,5 °C u skladu s Pariškim sporazumom. Za to je potrebno poznavanje polazišne vrijednosti emisija poduzeća, odnosno referentne točke u odnosu na koju poduzeće mjeri napredak u ostvarivanju svojih ciljnih vrijednosti smanjenja emisija stakleničkih plinova.

Međutim, poduzeća u ranim fazama izvješćivanja o održivosti često nemaju ni potrebno znanje o polazišnoj vrijednosti emisija ni uspostavljene strukture i procese koji omogućuju učinkovito praćenje i izvješćivanje o istima.

Prvi koraci i aktivnosti

Bitni prvi korak je ojačati ili uspostaviti procese i strukture te jasno dodijeliti odgovornosti unutar poduzeća kako bi se podržale funkcije praćenja, računanja i izvještavanja o emisijama. Osim toga, od ključne je važnosti imati dokumentiran i provjerljiv postupak prikupljanja podataka i izračuna emisija usklađen s priznatim standardima izračuna emisija, kao što je protokol o stakleničkim plinovima (GHG Protocol).

Sljedeći korak je odrediti granice sustava za izvješćivanje, uključujući odluke o tome koje operacije poduzeća i koje izvore emisija uključiti. Direktne emisije koje su dio Opsega 1 uključuju izravne emisije iz resursa u vlasništvu poduzeća i kontroliranih resursa, kao što su emisije iz pokretnih i nepokretnih energetskih izvora, proizvodnih procesa, fugitivne emisije, kao i nenamjerne emisije koje nastaju zbog procesa isparavanja ili kvara opreme. Energetske indirektne emisije koje su dio Opsega 2, proizlaze iz potrošnje kupljene električne ili toplinske i rashladne energije. Ostale neizravne emisije su dio Opsega 3, a nastaju unutar viših i nižih razina lanca opskrbe poduzeća.

Razvoj sveobuhvatne baze podataka o emisijama u okviru Opsega 1, 2 i 3 omogućuje poduzećima identifikaciju i analizu žarišnih točaka emisija kako bi se utvrdio potencijal smanjenja. Posljedično, poduzeće može uvesti učinkovite mjere za smanjenje emisija u skladu s klimatskom strategijom koja je kompatibilna s ograničavanjem globalnog zatopljenja na 1,5 °C.

Prikupljanje podataka za poduzeća koja do sada nisu izvješćivala o emisijama predstavlja veliki izazov, a posebno kada je riječ o emisijama iz Opsega 3. Emisije iz Opsega 3 koje nastaju u lancu opskrbe je teško pratiti, a istovremeno često predstavljaju najveći doprinos ugljičnom otisku poduzeća. Zbog složenosti, relevantnosti i često velikih količina podataka vezanih uz Opseg 3, poduzeća mogu naići na brojne poteškoće ako prikupljanje i upravljanje podacima nije dobro isplanirano.

Osmišljavanje čvrste klimatske strategije

Kada jasno razumijete svoju referentnu točku, odnosno polazišnu vrijednost emisija, možete preciznije razviti konstruktivnu strategiju za smanjenje emisija. Postavljanje realističnih ciljeva koji se temelje na postupnim i progresivnim mjerama nudi solidan pristup razvoju strategija usklađenih s klimatskim ciljevima koje se mogu opisati u tranzicijskom planu za ublažavanje klimatskih promjena, u skladu sa zahtjevima ESRS-a.

Također je ključno da svi odjeli budu uključeni u razvoj klimatske strategije kako bi se osiguralo da se poduzeti koraci komuniciraju i razumiju na razini cijele tvrtke. To ne samo da pomaže u poboljšanju ishoda napora uloženih u smanjenje emisija stakleničkih plinova, već može pozitivno utjecati na profitabilnost i ugled poduzeća. Važno je napomenuti da bi se klimatska strategija trebala promatrati kao proces koji se odvija tijekom više godina, a ne kao jednokratni projekt.

Kad je riječ o stvaranju konstruktivne klimatske strategije, usmjeravanje na postupni pristup razvoju strategije povećava šanse za dugoročni strateški uspjeh. Također omogućuje tvrtkama da iskoriste znanje stečeno na početku kako bi interno i eksterno učinkovitije i s većim uvjerenjem komunicirale ciljeve održivosti.

Cilj je pretvoriti male korake u velike pobjede

Važno je zapamtiti da je ostvarenje zadanih klimatskih ciljeva proces. Uspješni tranzicijski planovi za ublažavanje klimatskih promjena trebali bi poduzećima omogućiti kontinuirani napredak i usklađivanje s utvrđenim ciljanim vrijednostima smanjenja emisija stakleničkih plinova. Kad je riječ o napretku, prvo ciljajte na aktivnosti koje je najlakše realizirati i podatke koje je najjednostavnije prikupiti i koji su lako dostupni. Iskoristite sva iskustva stečena u ranim fazama kako biste mogli realizirati izazovnije korake u procesu izračuna emisija i iskoristiti dobivene podatke za, primjerice, razvoj plana za prelazak na obnovljive izvore energije.

Regulatori razumiju izazov prikupljanja podataka o održivosti koji nisu lako dostupni ili su skriveni u lancu opskrbe.  Pri izradi strategija smanjenja emisija iz Opsega 3, poduzeća bi trebala težiti kombinaciji aktivnosti koje je najlakše realizirati i onih aktivnosti koje se odnose na smanjenje emisija iz žarišnih točaka. Regulatorna tijela i dionici pokazuju najveći interes upravo u načinu na koji poduzeća adresiraju smanjenje značajnih emisija.  Dosljednim poduzimanjem malih, relevantnih mjera poduzeća mogu ostvariti velike dobitke koji će poboljšati šanse za postizanje ciljeva održivosti i održivog poslovnog modela.