Novo doba za analizu klimatskih rizika

Za razliku od prethodnih godina, klimatski samit u Dubaiju završio je u pozitivnom tonu zbog niza obećanja danih tijekom konferencije COP28. No, unatoč danim obećanjima o povećanju korištenja obnovljivih izvora energije i smanjenju emisija metana, posljedice globalnog zatopljenja i dalje predstavljaju golem rizik. Za poduzeća je izravni utjecaj klimatskih promjena na poslovne aktivnosti sve očitiji. Samo u 2022. godini reosiguratelj Munich Re procijenio je da je ukupni globalni ekonomski gubitak od prirodnih katastrofa iznosio 270 milijardi američkih dolara.

Posljedično, ulagači, potrošači i regulatori zahtijevaju veću korporativnu predanost zaštiti klime. Konkretno, postoji zahtjev da se poduzeća odmaknu od standarda dobrovoljnog izvješćivanja Radne skupine za objavljivanje financijskih informacija povezanih s klimatskim promjenama (TCFD) na obvezne standarde izvješćivanja. 

Taj je pristup naglašen tijekom konferencije COP28 na kojoj su najave Odbora za financijsku stabilnost (FSB) i Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja (IFRS) potvrdile da će se fokus i odgovornost za izvješćivanje o klimi od 2024. preusmjeriti s TCFD-a i FSB-a na Odbor za međunarodne standarde održivosti (ISSB). Taj je prijelaz sukladan s globalnim usvajanjem IFRS-a S1 i S2. Iako su trenutačno standardi održivosti IFRS-a dobrovoljni, nadležna tijela u mnogim zemljama aktivno razmatraju uvođenje IFRS-a kao obveznih standarda.

Prijelaz na obvezno izvješćivanje o klimatskom riziku 

Kao prvi sveobuhvatni standardi za objavljivanje podataka o klimatskim rizicima objavljeni 2017. godine, preporuke TCFD-a bile su prekretnica. Viđene kao definitivni okvir za identifikaciju klimatskih prilika i rizika, financijskih utjecaja i dosljednog izvještavanja o održivosti, 97% od 100 najvećih poduzeća diljem svijeta podržava TCFD, objavljuje podatke u skladu s preporukama TCFD-a ili oboje.

Sad već općepoznata načela TCFD-a temelje se na IFRS S1 i IFRS S2 standardima stoga imaju središnju ulogu u prijelazu s dobrovoljnog na obvezno izvješćivanje o klimatskim rizicima, a posebno jer sve više zemalja razmatra usvajanje standarda o održivosti IFRS-a kao obaveznih zahtjeva. Konkretno, preporuke TCFD-a temelj su novih propisa EU-a kao što su Direktiva o izvješćivanju o održivosti poduzeća (CSRD) i EU taksonomija. Kao rezultat toga, poduzeća koja već koriste preporuke TCFD-a ili objavljuju podatke na međunarodnoj razini – izvan EU-a – ne bi trebala očekivati značajne prepreke jer su standardi međusobno povezani.

Međutim, ono što će se promijeniti jest dubina i pristup analizi klimatskih rizika koje će obvezno izvješćivanje zahtijevati u budućnosti.

ESRS i taksonomija EU-a: analiza fizičkih klimatskih rizika

Zahtjevi CSRD-a temelje se na Europskim standardima za izvješćivanje o održivosti (ESRS). Izvješćivanje o klimatskim rizicima je obvezno unutar ESRS-a za sva poduzeća koja su utvrdila da su klimatske promjene materijalna tema. U skladu s ESRS-om E1, poduzeće je obavezno izvijestiti o fizičkim i tranzicijskim rizicima povezanim s klimatskim promjenama, a koji su temeljeni na scenariju s visokim emisijama (najgori mogući scenarij) i scenariju koji je usklađen s Pariškim sporazumom i ograničavanjem globalnog zagrijevanja na 1.5⁰C. Financijska procjena rizika i prilika je također dio izvještajnih zahtjeva. 

Uredbom o taksonomiji EU želi promicati ulaganja u održive gospodarske aktivnosti koje su usklađene s taksonomijom. Usklađenost s taksonomijom znači da gospodarske aktivnosti značajno doprinose barem jednom od šest okolišnih ciljeva, a istovremeno zadovoljavaju kriterij  "ne nanosi značajnu štetu" (Do No Significant Harm), što znači da ne smiju štetiti nijednom od preostalih pet okolišnih ciljeva.

Tvrtke na koje se primjenjuje Uredba o taksonomiji moraju za proteklu financijsku godinu objaviti prihode koje su ostvarile obavljanjem onih aktivnosti koje su usklađene s taksonomijom ili koji su kapitalni i operativni troškovi poslovanja produkt djelatnosti koje se smatraju okolišno održivima. Drugi okolišni cilj – prilagodba klimatskim promjenama – provjerava se u okviru analize klimatskih rizika. EU taksonomija zahtijeva samo analizu fizičkih klimatskih rizika u scenariju s visokim emisijama. Fizičke opasnosti klasificirane su u šest kategorija, odnosno u kategoriju rizika povezanih s temperaturom, vjetrom, vodom i čvrstom masom, kao što su erozija, degradacija ili odron tla. EU Taksonomija i CSRD temelje se na sličnim zahtjevima kako bi se osiguralo povezivanje i nadopunjavanje informacija proizašlih iz analize klimatskih rizika.

Sljedeći koraci za tvrtke

Obavezno izvješćivanje o klimatskom riziku znači da sada poduzeća moraju sveobuhvatno razmotriti standarde i definirati adekvatan postupak za analizu klimatskih rizika koji zadovoljava sve propise o izvješćivanju. Korištenjem analize scenarija od visokih emisija do neto nultih emisija za procjenu financijskih učinaka, analiza klimatskih rizika možete identificirati potrebu za aktivnim upravljanjem rizicima u ranoj fazi njihovog nastanka. U tom procesu treba uzeti u obzir i različite fizičke i tranzicijske rizike i prilike koje proizlaze iz klimatskih promjena.

Prvi korak je identificiranje prikladnih predmeta analize ključnih za poslovni uspjeh. Ovisno o zahtjevima standarda izvješćivanja za fizičke rizike, oni mogu uključivati poslovne zgrade, proizvodne pogone, podatkovne centre ili vozni park. Tranzicijski rizici uključuju segmente tržišta ili proizvodnje ili potražnje. Za analizu rizika je ključno uzeti u obzir cjelokupni opseg poslovanja, uključujući više i niže razine lanca vrijednosti.

Kao drugi korak, predmeti analize provjeravaju se zbog njihove osjetljivosti na klimatske rizike u različitim klimatskim scenarijima. Za to su potrebni kvantitativni podaci na temelju najnovijih znanstvenih spoznaja. Izvješća Međuvladinog panela Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (IPCC), koji redovito procjenjuje znanstvene, tehničke i socioekonomske informacije o klimatskim promjenama, pružaju čvrste temelje za prikupljanje kvantitativnih podataka o klimatskim scenarijima.

Prelaskom na novo doba obveznog izvješćivanja, postaje ključno revidirati planove prilagodbe klimatskim promjenama i poboljšati dubinu i analizu izvješćivanja o klimatskim rizicima. To je pristup koji poduzećima omogućuje ne samo da se pozicioniraju kao otpornija na klimatske rizike, već i da transparentno komuniciraju proces analize i prilagodbe svojim relevantnim dionicima.